Steven Seagal

Q: Je li ikada bilo kritičnih trenutaka u Vašoj sportskoj karijeri gdje je došlo do dramatične promjene?

S: Da, prije 6god. u Japanu, trenirao sam 8h dnevno, što je puno. Lupao sam glavom o zid i nisam napredovao. Želio sam transcendirati fizičke aspekte Aikido-a. Pokušavao sam učiniti neke stvari koje je O’Sensei radio, ali nisam stizao nigdje, baš zato jer sam se trudio. Napokon jednog dana, otišao sam u Kameoka u provinciji Ayabe i počeo trenirati s nekima od O’Sensei-evih mističnih učitelja, te sam počeo provoditi više vremena na mistične aspekte Aikido-a. Doživio sam ogromne i dramatične promjene u svojim tehnikama u prvih 6.mj.

Q: Zašto više O’Sensei-evih učenika nije smatralo mistične aspekte tehnika zanimljivima i važnima?

S: O’Sensei je imao vrlo star dijalekt zvan Tanabe. Postoji planinsko područje s tim dijalektom kojeg je vrlo teško razumijeti. Pričao bih s ostalima i pitao ih što O’Sensei govori, a oni bi rekli „Ah, ma priča o Bogu i religiji i te gluposti. Zaboravi na to i uči se boriti.“ Takav je bio njihov stav. A kada sam otišao trenirati sa svećenicima koji su podučavali O’Sensei-a, počeo sam shvaćati Aikido po prvi put u svom životu. Jer, Aikido je više od waza-e.

Q: Je li koje O’Sensei-evo učenje bilo prevedno na engleski?

S: O’Sensei je bio svećenik u sekti zvanoj Omotekyo. Imali su neke tekstove na engleskom, ali mislim da ih se ne može naći u S.A.D.-u, žao mi je.

Q: Čuo sam dosta o tvrdom i mekom Aikido-u. Možete li navesti razlike?

S: O’Sensei je uvijek govorio o Go-ju-ryu, krug, kvadrat(četverokut) i trokut. Aikido mora imati svo troje zajedno. Osnovni pokreti su četverokutni, vrlo četverokutni. Kada stignete do srednjeg nivoa, kvadrat je uvijek tu, ali primjećujete mnogo trokuta. Kad stignete na napredni nivo, vidite krug. Ali kvadrat je uvijek tu.

Q: Koristite li uvijek Ki-ai u svojim tehnikama? Mislim da to nikad nisam čuo kod Vas.

S: Ni ne želiš to. Ki-ai je vrlo efikasan (djelotvoran) i kada se koristi ispravno dolazi do paralize protivnika.

Q: Postoji li pravilna pozicija iz koje početi?

S: Kad se netko pojavi i sprema se napasti, staneš kakogod je udobno i činiš što moraš. Poanta je: ako sam u lijevom hanmi-u i netko me napadne, taj me najvjerojatnije neće napasti u desnom hanmi-u jer će inače njegovo lice završiti u mojoj šaci. Iako, nikad se ne zna, poanta na ulici je isprazniti se i dozvoliti neka napadne.

Q: Za koju od tehnika biste rekli da je najvažnija?

S: Rekao bih da je „irimi“ najvažniji.

Q: Je li Aikido samo treniranje borbe ili i treniranje za situacije „život i/ili smrt“?

S: Razlika između stvarne borbe i borbe na tatami-u je kao razlika između plivanja u oceanu i plivanja u bazenu.

Q: Je li tehnika bazirana na tome da napadač koji dolazi prema Vama punom snagom prenosi svoju tjelesnu težinu na Vas?

S: Da. U osnovi, početnički Aikido. Ali u naprednom Aikido-u nije važno.

Q: Čak ni s udarcem kao što bi boksač udario?

S: Nimalo. Nije važno ostane li ili pobjegne od mene, stoji li ispred mene ili skakuče, ako ocijenim da trebam okončati ili neutralizirati situaciju, krenut ću za njim. To je napredni aikido. Ne trebam te u pokretu. Možeš me udariti, možeš učiniti štogod želiš.

Q: Znači, Aikido može biti i agresivan?

S: Odat ću ti tajnu: oni koji su trenirali s O’Sensei-em kadgod su ga napali, bojali su se da će umrijeti. Pitaj moje napredne pojaseve smatraju li lakim napad na mene. To nije balet. Npr. ako sam u restoranu i netko potegne pištolj i drži hrpu ljudi kao taoce. Ako nemam pištolj, neću čekati da ovaj potegne i opali. Moram nešto učiniti, moram znati tehnike s kojima ga mogu napasti, a to je smisao „irimi“-a. Pokrivati prostor (od tu i tamo) što brže s irimi. To je bilo koja od mnogobrojnih tehnika, ako ih izvedeš dovoljno brzo, a tvoj protivnik se ne kreće s njima, one postaju udarci. Jer udarit će i udarit će jako. Ako tvoj protivnik ne razumije kako se kretati uz tvoje tehnike, dobit će udarac u stvarnom svijetu.

Q: Može li se osoba s tjelesnim poteškoćama baviti borilačkim vještinama?

S: Ovisno o tome kolike su i kakve poteškoće. Ako možete koristiti cijele ruke, onda možete izvoditi Aikido skoro jednako kao ja. Poanta je da vas netko napadne. Kad vas napadne, pokreti ruku, pokreti trupa, i sve ostalo, je isto. Na mnogo načina možete postati vrlo dobar aikido-ka. Sjećam se da sam s vremenom znao biti vrlo teško ozlijeđen i tada bih naučio tehniku ispravno baš zato jer se nisam mogao micati.

Q: Mogu li ljudi u dobi 55-65god trenirati Aikido?

S: U Japanu sam trenirao ljude od 70god., a ovdje u njihovim 60ima i 70ima.

Q: Možete li objasniti zanshin i mushin?

S: U borilačkim vještinama ima mnogo pojmova. Mogao bih napisati knjigu i pričati satima o tim temama. To nije nešto o čemu se može pričati 5min, ali ukratko ću objasniti mushin jer sam ga prije spomenuo. Mushin znači prazno srce, prazan um. To je zaista vrlo važno u borilačkim vještinama. Kad Yagyu Tajimano Kami i drugi veliki mushin učitelji pričaju o tom pojmu, govore o savršenom i preciznom odrazu svega što postoji. Učio sam o tome. To je vrlo duga priča. Postoji jedna analogija: odraz Mjeseca na mirnoj površini jezera; kad se Mjesec probije kroz oblake, dok vjetar puše, jezero postane valovito i slika Mjeseca postane iskrivljena. Kad se u umu i srcu nalaze misli, sve je iskrivljeno. U namjeri da postaneš jedno kako bi razumio sve i osjetio sve onako kako zaista jest…moraš biti potpuno prazan, potpuno miran. To je mushin.

Q: Kakva je veza između Budo-a i Aikido-a?

S: Jednaki su.

Q: Postoje neke nedoumice jer je širok raspon stavova o Aikido-u, od vrlo mekane borilačke vještine do ubilačke vještine.

S: Smatram da su to smiješna odstupanja. Mislim da Bugei, ako pogledate, i Budo, uzmete li originalnu kinesku kaligrafiju i razlomite je, znači zaustaviti rat. Zaustavi ruke, zaustavi rat. Dakle, Budoka je heihoka, ratnik je zapravo ratnik mira, ili čovjek mira. Morate biti dovoljno moćni da zaustavite rat, shvaćaš što želim reći, jer ako ste slabi ne možete zaustaviti rat, već ste u ratu. Razumiješ? A Budo ima taj yin&yang u sebi, ima Tate to yoko no ito, izu no mitama to mizu no mitama. To su sve Shinto termini. Yoko no ito znači Mjesec, ženstvenost, voda, ljubav, moć opraštanja. Tate no ito znači Sunce, govorimo o muškosti, o vatri, o moći odlučivanja. To je vrijeme kada se ne oprašta, to je vrijeme za napad. Ta dva elementa moraju živjeti u tebi u savršenoj harmoniji ili si van ravnoteže, a to također znači i uništiti svoju esenciju Budo-a. Morate imati sposobnost i moć donošenja odluka, zarezati, ubiti, a istovremeno morate imati sposobnost voljenja, opraštanja i razumijevanja. I to sve treba ići zajedno, ali Budo je sve to, a Aikido je jedna od milion borilačkih vještina pod prostranim kišobranom Budo-a, razumiješ?

Q: Što mi, kao aikidoke, možemo učiniti da bi poboljšali političku situaciju Aikido-a?

S: Nažalost, većina učitelja Aikido-a se više bavi time tko je bolji od koga i tko ima više učenika. Jesam li u krivu? U Aikido-u nije važno tko je bolji. Nije važno tko je u pravu, a tko u krivu, ili tko ima više učenika, ili čiji je tata veći. Koga briga? Ništa od toga nije važno, to nema veze s Aikido-m. Što je važno je da svi pokušamo pomoći jedni drugima da se unaprijedimo kao ljudska bića. Svaki stil je dobrodošao, nitko nije bolji od ikoga. Usredotočite se na filozofske i duhovne aspekte Aikido-a radije nego na to tko je s kim udružen.

Q: Sensei, zanima me Kotodama, možete li nam objasniti što je to?

S: Pa, to je kao objasniti Budizam ili Kršćanstvo ili bilo koju drugu mističnu vještinu. Za objašnjenje Kotodama-e trebao bih par tjedana. Kotodama je zapravo moć zvuka, svetog i grešnog zvuka. Ako mogu posuditi tvog sensei-a na trenutak, kako me on napada (Wada Sensei udara, a učitelj Seagal ispušta „kiai“), ja ispuštam taj zvuk. To nije riječ, to je zvuk koji je on osjetio. Osjetio ga je ovdje (pokazujući na srce) i ovdje (pokazujući na glavu). Neki od vas su to osjetili neki nisu. Snaga zvuka se može koristiti na više načina, ali Kotodama obuhvaća svete i grešne riječi u zvucima. Kotodama se može koristiti za liječenje (ili: iscjeljenje) ili ubijanje, to je kao svaka magija, može se koristiti na oba načina.

Q: Možete li opisati svoj proces fokusiranja na nekoga dok se pripremate za tehnike? Čini se da prolaziten vrlo poseban proces fokusiranja.

S: To je ciklus. Kad podučavam, to je samo njihova i moja pozicija tijela. Kad zaista bacite protivnika, morate se sabrati i početi kulminirati energiju. Postaviš protivnike, zgrabiš im njihov „ki“, zapriječiš im izlaz i dovučeš ih k sebi. Kad te napadnu, činiš što želiš, to je kao munja. Onisaburo, koji je kao što znaš bio O’Sensei-ev duhovni učitelj, napisao je Kanji ku kaminari koji znači „Budo je munja“. Kulminacija energije i snage između neba i zemlje, to je zapravo Bugei (borilačke vještine).

Q: Kako se uke može pripremiti na ovo?

S: Uke ne bi smio misliti na što poduzeti niti misliti na svoj ukemi. Samo bi trebao misliti na svoj napad. Na naprednom nivou ne misliš čak ni na napad, već samo napadneš.

Q: Možete li nam dati svoje objašnjenje Musubi-a?

S: Nešto se sastaje da postane jedno, vrlo jednostavno.

Q: Kao odnos između uke-a i nage-a?

S: Može biti. Mogu objasniti Musubi na 15 milijuna načina, kao i englesku riječ za „brak“. Musubi znači – postati jedno da bi stvorili zajedništvo.

Q: Biste li objasnili kako dišete?

S: Ne dišem (odabirući nekog za ukemi). Neću ga baciti, neću izvesti nikakvu tehniku. On će izvesti napad (protivnik napada). Možeš li vidjeti gdje sam prestao, a gdje počeo disati? Najvjerojatnije ne možeš. Nikad ne dišem tijekom sukoba. Kad izvodim višestruk napad, s 3,4, ili 5 protivnika istovremeno, dišem vrlo blago između svakog napada. To je način na koji ja radim. Ne kažem da bi tvoj sensei radio na isti način.

Q: Zašto tako radite?

S: Jer kod mene, sadržaj moje snage je pozicija gdje spajam i dovodim sve u jedno. To je više od izdisaja: udišeš kad želiš nekoga privući k sebi ili ga zgrabiti, i kad ga uhvatiš ne možeš udahnuti jer ti se on može probiti.

Q: Sensei, čitao sam ponešto o Mushin-u i ispravnom stanju uma tijekom borbe – nema povlačenja, nema istupanja naprijed, već pričekati da se um otvori. Postoje li kakve vježbe za postizanje toga?

S: Mislim da meditacijom. Razumijevajući da, kad postaneš jedno sa svime, razviješ područje, poput ogledala, koje je savršen i istinit odraz svega što jest. Kad vas netko napadne s ogromnim zlom, vi to odrazite i njihova veličina im se vrati. Niste Bog, ali postajte jedno s Bogom i dozvoljavate Bogu da prosudi kako će im se tehnika s kojom su napali vratiti. Drugim riječima, ako me netko napadne na ulici neću pomisliti „ulovit ću tog tipa i ubiti ga“. Ne razmišljam uopće, samo reagiram na njegovu specifičnu energiju i činim što moram. Sukladno s onim što sam prije naveo: uzeo li ili dao život, krajnje je isto. Radije bih spasio život. Ali npr., ako sam stajao nasred ulice i ugledao „noćnog lovca (ili.uhodu)“ kako nekome reže vrat, a onda se namjerio na mene, moj postupak će tada biti da ga dokrajčim. Osjećao bih se loše zbog uzimanja tuđeg života, ali ne smatram da bi to bila moja odluka. Bilo bi to djelo moje obuke. Akcija i reakcija u smislu sile i nivoa negativnosti. Ima li ti to smisla? Kao što sam prije rekao, radije bih bio drag, ali ako moram biti ne-drag, prilično sam spreman na to.

Q: Dakle, kako kažete, nije u pitanju „biti ili ne biti drag“, već o odrazu koji je u ogledalu?

S: Upravo to sam pokušavao reći.

Q: Volio bih znati imate li sličan stav prema liječenju (iscjeljivanju) za ljude kojima je potrebna pomoć?

S: Pa, vrlo je različito…ali slično u smislu da ne liječim više previše ljudi, već pomažem onima za koje osjećam da žele ozdraviti i imaju svojevrsnu karmu u životu koju mogu cijeniti. Drugim riječima, ako mi dođe netko tko je ovisnik o heroinu i misli da želi ozdraviti, ali ja znam da neće, neću ga liječiti. Ako mi netko u ovome dojo-u danas kaže „imam problema s jajnicima“ i osjetim da osoba zaista želi ozdraviti, pomoći ću joj. Shvaćaš li što govorim? Pogledam u pojedinca i vidim ono što mogu vidjeti iz njega i pokušam raditi s tim.

Q: A Vaše iskustvo s O’Sensei-em?

S: Imao sam vrlo malo iskustva s O’Sensei-em. Imao sam priliku vidjeti ga par puta. Vidio sam ga dok je govorio. Bio sam i još uvijek jesam blizak s njegovim duhovnim učiteljima. Mislim da sam jedini bijelac koji je potpuno krenuo stopama njegovog mističnog učenja. Postao sam svećenik O’moto Kyo i prošao svu istančanu obuku sa svećenikom s kojim je O’Sensei odrastao. Nikad ga zapravo nisam upoznao. Nikad nisam se susreo s njim na tatamiju, bio bacan od njega ili nešto slično.

Q: Pročitao sam u nekom članku da je kenjutsu dio Vašeg života?

S: Pa, za mene su Aikido i kenjutsu ista stvar. Ako si vidio moje tehnike, ja uvijek režem. Danas smo upravo izveli par uboda u ovo i ono, ali kad me dugo promatraš, vidjet ćeš da uvijek režem s nogama i rukama; tesabaki, ashisabaki. Ručni i nožni kutovi su sve kenjutsu.

Q: Danas se čini da je Vaš Aikido vrlo koristan: ulično orijentiran, više nego drugi Aikido stilovi koji nisu toliko korisni kao Vaš stil. Zapitao sam se ako ste u bilo kojem smislu otkrivali neka druga područja Aikido-a?

S: Fizičke tehnike Aikido-a na nivou kojeg ja podučavam nemaju veze s mističnim primjenama na način na koji misliš. Odnosno, postoji Go-ju-rju (teško, mekano, tečno). O’Sensei je uvijek govorio: „Bugei wa Bugei desu“. Borilačke vještine su borilačke vještine. I, „Aiki wa odorijanai“. Uvijek je govorio da Aikido nije ples. Ako si ikad imao prilike osjetiti O’Sensei-ev Aikido, ili ga gledao, bojao bi ga se napasti ga jer on se nije šalio. Koliko god mekan je bio, ako nisi bio prisutan, nastradao bi. Aikido je ozbiljan i treba biti djelotvoran. To je osnivač rekao i bio je u pravu. Aikido treba biti djelotvoran, sve što vas ja podučavam je kako učinit vaš Aikido djelotvornim, jer nije djelotvoran za većinu vas. Pokušat ću vas naučiti kako ga ostvariti. Nema ništa neduhovno u tome. U stvari, čak je i duhovno. Stvarno je, nije iluzija, nije crtić. Trebaš to osjetiti da bi razumio. O’Sensei je bio veliki mistik, ali njegov je Aikido bio djelotvoran. Mnogo ljudi ga je pokušavalo svladati u različitim prilikama, i prije nego je počeo s Aikido-m i mnogo kasnije. Shvatili su da to nije šala. A ako ne možeš izaći van na ulicu i dozvoliti da te nekolicina manijaka napadne s bejzbol palicama, i znati da ćeš učinit pravu stvar, onda ne znaš što je Aikido. Treba biti realno; u protivnom idi na aerobik ili sl. Bio sam u nekim dojo-ima i vidio jednog kako napada drugog i tip je pao bez da je itko ikoga dotaknuo. Ima li itko ovdje da može baciti nekog bez da ga dotakne? Morate učini da djeluje. Ozbiljan sam.

Q: Želite li reći da su neki Aikido dojo-i prepasivni?

S: Postoje dojo-i koji podučavaju na takv način (bacanje bez dodirivanja), a ja mislim, da bi se moglo tako podučavati, prvo trebaš naučiti osnove i unutar osnova učiniti ih djelotvornim. Kad jednom naučiš, svladaš osnove, možeš ući u magični dio za čiji osjećaj treba 20-30-40-50 godina.

Q: Kako bi trebalo slijediti mistične aspekte Aikido-a nakon svladavanja osnova?

S: Bilo sa mnom ili s nekom drugom osobom koja ima tu vrstu mistične podloge. Kad se dovoljno približiš učitelju, on odlučuje hoće li te podučavati.

Q: Može li druga religija ili duhovnost biti jednako vrijedna kao što je Omoto Kyo bio Vašem Aikido-u?

S: Moguće je, sigurno može. Jedna stvar o Omoto Kyo: čak je i O’Sensei rekao da svaka religija kaže „mi smo put, i svaki drugi put je krivi i završit ćete u paklu“. Ne poznajem ni jednu religiju koja to ne kaže, osim Omoto Kyo. Svi se penjemo po istoj planini, postoje različiti putovi, ali svi pokušavamo doći k Bogu. Svatko ima svoj način kako doći do Njega.

Q: Koji dio Aikido.a je nastao iz mačevanja?

S: Svi dijelovi: kad radim nikyo, režem. Kad radim irimi, režem, shihonage, sve je to kenjutsu.

Q: Koliko godina ste imali kad ste otvorili svoj prvi dojo?

S: Oko 22.god.

Prijevod s engleskog: Petra Bezić